HISTORIJA ILI POVJEST BOSANSKE VOJSKE DO 1463 GODINE

Slavna Bosanska Vojska, kako je, krajem 14. stoljeca u svojim kraljevskim dokumentima, naziva Bosanski Kralj Dabisa, u svojoj je historiji ratovala na cak tri kontinenta.Bosanske vojne formacije u sastavu Rimske i Turske Imperije ratovale su sirom Evrope, Azije i Afrike.Bosanska vojska se u svojoj dugoj historiji borila, kako za nezavisnu Bosnu tako i za njeno ocuvanje, ratujuci i za druge. Tijekom, skoro 20 stoljeca znane historije Bosne, na njenom tlu su ratovali protiv velikog broja onih koji su nasrtali na Bosnu: od Starih Grka, Kelta, Rimljana, Gota, Bizantinaca, Avara i Starih Slavena, do Madjara, Hrvata, Srba, Turaka, austrijanaca ... Najstariji, dosad pronadjeni podaci o ratnim sukobima na tlu Bosne datiraju jos iz 4. stoljeca pne.

Ti podaci poticu od starogrckih historicara koji opisuju rat koji su starobosanski ilirski starosjedioci vodili protiv Kelta pridoslih iz Galije (danasnja Francuska). Historijski zapisi Grckih i Rimskih historicara, kao i arheoloska nalazista sirom Bosne pruzaju mnostvo informacija o nacinu na koji su Bosanski starosjedioci Iliri ratovali u prethistorijsko doba i kako su bili naoruzani.Osnovno oruzje im je bilo koplje, mac i bodez, te luk i strijele, a ugledniji ratnici nosili su kozne i metalne oklope.Oruzje je u starije vrijeme bilo od bronze, a od pocetka I milenija stare ere i od zeljeza.Njihovo oruzje se izgradjivalo u rudarskim centrima, gdje arheolozi nalaze ostatke radionica za izradu oruzja.Ove radionice za izradu oruzja su smjestene vecinom u Srednjoj i Zapadnoj Bosni, gdje se i nalaze bogata nalazista bakra i zeljeza, a nalazile su se u sklopu naselja na gradinama. O tome koju je ulogu oruzje imalo u zivotima Bosanskih starosjedilaca Ilira govori podatak da u gotovo svakoj muskoj grobnici arheolozi nalaze oruzje.Najbolji primjerci Ilirskog naoruzanja pronadjena su arheoloskim istrazivanjima na Glasincu gdje je nađeno nekoliko stotina grobova u kojima su otkriveni raznovrsni primjerci starobosanskog Ilirskog naoruzanja: macevi, stitovi, kacige, oklopi, itd.. Bosanski starosjedioci Iliri su podizali svoja naselja na strmim uzvisinama koja su bila utvrđena bedemima, a ulaz je bio zasticen kulama.Od Rimskih historicara doznajemo, npr.., O Ilirskoj tvrdjavi "Delminium", koja se nalazila na brdu iznad današnjeg Duvna, a koje je s velikom mukom, poslije duge borbe, bilo osvojeno od strane Rimskih vojnika.Iz Grckih i Rimskih izvora takodjer saznajemo io nacinu ratovanja Ilira.U borbu se kretalo uz bojne poklice, a na čelu vojske je stajao njezin vojskovodja.Rat ili bitka su se cesto rjesavali dvobojem vojskovodja sukobljenih strana koji bi istupili i ogledali se ispred obje vojske.Ovaj obicaj se zadrzao u Bosni do u duboko u Srednji Vijek. Poslije dugogodisnjeg rata izmedju Bosanskih Ilira i Rimljana, Rimljani postepeno uspostavljaju apsolutnu vlast u Bosni te uspostavljaju svoje vojne garnizone sirom Bosne, od kojih su se najveci nalazili u Humcu kod Ljubuskog, Banjoj Luci, Makljenovcu kod Doboja, Lutvina Hanu kod Srebrenice i jos nekim mjestima . Ilirski mladici su bili obvezni služiti dugogodisnji vojni rok u Rimskoj vojsci, koji je trajao čak 30 do 40 godina, a sluzili su u svim vrstama Rimske vojske, ukljucujuci Rimsku flotu, i ratovali za Rim sirom svijeta: po Africi, Aziji i, naravno, Europi. Ovo visestoljetni sluzenje Bosanskih Ilira u Rimskoj vojsci, jednoj od najperfektnijih vojnih masinerija u citavoj historiji svijeta, omogućilo im je da se uspjesno odupru prvotnoj najezdi Starih Slovena krajem 6.stoljeca, koja je vec bila preplavila ostatak Balkana, a kasnije prenoseci i na njih tekovine staroevropske anticke kulture i tradicije, stvarajuci prvu samostalnu Bosnjacku Drzavu, cija se samostalnost uveliko zasnivala upravo na tome velikom vojnickom iskustvu Bosanskih starosjedilaca Ilira. Tijekom Srednjovjekovne Drzave Bosne Bosnjaci su ratovali vrlo cesto, kako u obrani Bosne tako iu osvajanju novih teritorija.Bosanski vitezovi su bili prekaljeni borci koji su svoje vitesko iskustvo stjecali na bojnim poljima, za razliku od vecine ostalih europskih vitezova koji su to stjecali "uvjezbavanjem" . Bosanski vitezovi su na viteskim turnirima bili pravi strah i trepet.Bili su veliki ponos citave Bosne.Jedan Poljski ljetopisac opisuje ucesce Bosanskih vitezova na turniru koji je 1412 godine priredio Kralj Ugarske.Na njemu se naslo 1500 vitezova sa 3000 stitonosa iz 12 zemalja. Ovaj Poljski ljetopisac opisuje Bosanske vitezove kao okretne, neustrasive i vicne svakom oruzju i kaze da im medju tolikim vitezovima nije bilo ravnih. (Joanni Dlugossi, Historiae Poloniae, lib XI, Karakov 1878., p.327-328.) Bosanski vladari su pak bili ti koji su stajali na celu Bosanske vojske tokom njenih brojnih ratova.Za vrijeme Kulina Bana, tokom rata izmedju Bizantije i Bosne, zabiljezen je slucaj kada se sam Ban Kulin ogledao u dvoboju sa Bizantijskim Carem, ispred obje vojske.Bizantijski kronicari za nasega Bana Kulina kazu da je rastom bio pravi div! Tijekom borbe udario je svoga protivnika tako snazno po licu da mu je vizir kacige dopola usjekao u meso! (F. Milobar, Ban Kulin i njegovo doba, Glasnik Zemaljskog muzeja XV, Sarajevo 1903., P.357.) Postoje opisi junastva i drugih Bosanskih vladara.Kada je Bosnom vladao Stjepan II Kotromanic, tokom napada Srbije na Bosnu, u jednom boju protiv Srba je doslo je do situacije da se najzesca borba vodila upravo oko Bana, tako da je bio sasjecen i konj ispod njega . U posljednji trenutak jedan od Bosanskih vojvoda (generala) mu je dao svoga konja i tako mu spasio zivot.Ban se nastavio boriti tako zestoko da je i drugi konj bio sasjecen ispod njega, ali nista ga nije moglo zaustaviti, te na celu Bosanske vojske u potpunosti protjeruje srpsku agresorsku vojsku iz Bosne! Oprema Bosanskih vitezova se sastojala od pancirne kosulje, kacige na kojoj je ponekad bila perjanica, stita, maca, buzdovana, koplja, bodeza i sl.., Ai konjska oprema je bila vrlo raskosna.Svaki Bosanski vitez je imao jednog ili vise stitonosa (pomocnika) , koji su se brinuli za njegovu vojnu opremu. Bosanska vojska nije bila placenicka vojska, kao sto je to bio slucaj u vecini ostalih europskih zemalja.Njenu okosnicu su činili Banski, odnosno Kraljevski odredi, koji su činili stalnu vojsku, au slučaju rata bila je cast ali i duznost svakog Bosnjaka pristupiti Bosanskoj vojsci . Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Bosanska vojska je imala i svoju flotu.Dio brodova Bosanske ratne flote su cinili brodovi kupljeni u Veneciji, a dio je sagradjen u domacim brodogradilistima u Brsteniku kod Opuzena na Neretvi iu Kotoru.Posto je Bosna bila tada gospodar Primorja veoma cesto su Jadranom krstarili brodovi na kojima se vihorila Bosanska zastava sa zlatnim ljiljanima. Takodjer u to vrijeme, za Tvrtka, Bosanska vojska uvodi u upotrebu vatreno oruzje i razvija veliku proizvodnju svih vrsta oruzja, koje je bilo vrlo trazeno iu drugim zemljama, a posebno teski topovi.Standardni topovi toga doba su koristili kugle teske od 30 do 70 kila , dok su Bosanski topovi bili takvih dimenzija da su koristili kugle i do 140 kila.Jedan takav top (bombarda) saliven je u Bosni 1450 godine za potrebe Dubrovacke Republike. Bosnjaci postaju poznati sirom Europe i po drugim vrstama naoružanja, kao sto je to bio "Bosanski mac", koji je bio takve kvalitete da ga je preuzela gotovo citava Europa, u Engleskoj je, npr.. dobio naziv "clymore". Takodjer postojala je posebna vrsta Bosanskog stita, oklopa, itd.. Zahvaljujuci upravo opremljenosti i izuzetnom vojnickom umijecu Bosanske vojske, Srednjovjekovna Bosanska Drzava vremenom postaje daleko najmocnija drzava na Balkanu.Bosanska vojska toga doba prakticno nije znala za poraz, sto se zadrzalo sve do 1463 godine, kada Turska Imperija, tada najjaca vojna sila na svijetu, zauzima Bosnu. POVJEST BOSANSKE VOJSKE OD 1463 DO 1878 GODINE Po ulazenju Bosne u sastav Turske Imperije Bosnjaci su dozivjeli ogromne kulturne, vjerske, politicke i vojne promjene.Turska Imperija se pak s postovanjem odnosila prema vojnom umijecu i ratnickoj tradiciji Bošnjaka i nije se mnogo mijesala u strukturu, naoruzanje, strategiju i taktiku Bosanskih vojnih formacija koje ulaze u sastav njezine vojske.Bosnjaci su prolili rijeke krvi boreći se sirom svijeta u sastavu Turske Imperije: po Africi, Aziji i Europi, za sto su bili bogato nagrađivani, a kada bi pojedini Sultani poceli raditi stvari na ustrb Bosne, podizanjem poreza i slicno, nisu oklijevali da dignu oružje i zarate i protiv Sultana za punu neovisnost Bosne. Koliki je bio doprinos Bosne Turskoj Imperiji govori cinjenica da je do zvanja "Velikog Vezira" (Vrhovnog zapovjednika vojske Turske Imperije), doslo desetak nasih zemljaka.Trojica su dosla do polozaja nasljednika Velikog Vezira, desetorica su bili Veziri sa tri tuga (znak dostojanstva) , desetorica su bili upravitelji (namjesnici) pokrajina, dok su trojica bili upravitelji (namjesnici) Bosne sa titulom "Beg", pred kojima su se nosila dva tuga.Bosna je Turskoj Imperiji dala i desetak Admirala, vise od 30 Vezira, te mnostvo drugih dostojanstvenika.Bosnjaci su imali cak i pravo da skoluju o drzavnom trosku svoju djecu u dvorskim (carskim) skolama u Carigradu (Adzem oglan-janjicarski podmladak), i to vrhunsko obrazovanje ih je tako vodilo do najvecih polozaja unutar Turske Imperije. Bosanski vojnici su bili duzni da se odazovu vlastima Turske Imperije kada bi ih pozvala u vojni pohod, au prvo vrijeme su bili upućivani samo na europska ratišta, kada je Turska Imperija vrsila velika osvajanja u Srednjoj Europi. Prva znacajnija bitka u kojoj su ucestvovali Bosnjaci kao pripadnici vojske Turske Imperije se dogodila 1493 godine na Krbavskom polju u Hrvatskoj.Tom sukobu je prethodila provala Ugarsko-hrvatske vojske u Bosnu, koja je ubrzo bila protjerana sa Bosanske zemlje pretrpjevši velike gubitke.Tom prilikom Bosanska vojska je prodrla sve do Ljubljane i Graca.Na povratku ih je docekala hrvatska vojska na Krbavskom polju gdje su Hrvati bili strasno porazeni od Bosanske vojske, a imali su preko 5700 mrtvih. Nekoliko godina poslije ove bitke Bosanska vojska je pod komandom namjesnika Iskender-pase prodrla u Italiju, sto se desilo 1499 godine, iu nekoliko bitaka porazila mletačke vojske (na Brentu i Tagliamento), a na povratku tesko pustosi Istru i Dalmaciju, ostavivsi iza sebe 132 grada, sela i trgovišta u pepelu, uz ogromni ratni plijen. Godine 1516 Bosnjaci sudjeluju u invaziji na Egipat, koju je poduzeo Sultan Selim IU presudnom boju za Kairo 22.juna 1517 godine, među poginulim je bio i Vezir Sinan-pasa Borovinić, nas zemljak.Sta je taj gubitak značio za Tursku Imperiju govore Sultanove rijeci koje je izgovorio kada je cuo za njegovu smrt: Egipat osvojih, Sinana izgubih, zar se sa Sinanom moze usporediti jedna pokrajina! Nakon osvajanja Egipta Sultan salje Bosanske vojne formacije na jug zemlje, prema Sudanu, da cuvaju granice.Tu su izgradili niz tvrdjava i naselja i zenili se mjesnim djevojkama, te su mnogi Bosnjaci tu i zauvijek ostali.Njihovi potomci su raspoznavali medju ostalim lokalnim stanovnistvom , o cemu Svicarski istrazivac IL Burkhardt 1815 godine, nakon sto je prosao tim područjem Afrike, pise: "Jos i danas Ibrambe imaju licne crte svojih predaka Bosanskih vojnika, koje je Sultan Selim poslao da cuvaju strazu u tvrdavu Ibrim." 1514 godine Bosanski vojnici su upuceni u daleku Perziju gdje su ucestvovali u brojnim sukobima braneci interese Turske Imperije.Vojnicka vjestina Bosanskih vojnika je u najboljem svjetlu bila iskazana u cuvenoj "Mohačkoj bitci", koja je odlucila sudbinu Madjarskog Kraljevstva.Bosansku vojsku od preko 20.000 vojnika poveo je tadasnji Bosanski namjesnik Husrev-beg i prikljucio je glavnini vojske Turske Imperije kod Beograda.Na cijelu joj je bio Sulejman Velicanstveni (Zakonodavac). Prvi je krenuo Veliki Vezir, ali je pretrpio velike gubitke od strane Madjarskih oklopnika, sto je izazvalo pravu pomutnju pa su navalili na samo srediste vojske Turske Imperije, sto je ugrozilo i samog Sultana.A onda, kada je stanje postalo krajnje kriticno, kao orkan krene Bosanska vojska i udari u samo srce neprijateljske vojske i razbija njezine elitne redove, nakon čega dolazi do pravog rasula medju Madjarima.Madjarski oklopnici su bili naprosto pregazeni.Po predanju, jedan Bosanski vojnik je pred Sultana donio odrubljenu glavu Madjarskog Kralja na kojoj je jos uvijek stajala kruna.Sultan je Bosanske junake bogato nagradio visokim odlicjima i spahijskim posjedima sirom Madjarske. U 17.stoljeću Carigrad salje Bosnjake na mnoga ratista.Tako 0,1616 godine ratuju po Rusiji, ugušujući ustanak u Basarabiji u juznoj Rusiji.Zadatak je bio uspjesno izvrsen i to na takav nacin da se je glas o "strasnim Bosancima" širio do mnogih tamosnjih naroda. Godine 1635. oko 20.000 Bosnjaka sudjeluje u napadu na Poljsku, a po zavrsetku pohoda upuceni su da sudjeluju u napadu na Bagdad.Poslije toga dolazi "Kretsko rat", koji je vodjen s Mletačkom Republikom, a potom ucestvuju iu "Beckom ratu", koji je trajao 16 godina, od 1683 do 1699 godine.Takodjer, Bosanska vojska uspješno ratuje i na teritoriji Bosne, kada je ona bila napadana, a najtezi napad su izvrsili Austrijanci 1737 godine, koji su zapoceli saznavsi da je iz Carigrada stigla naredba Bosanskom namjesniku "da se ne suprotstavlja Austrijancima ", jer Sultan nije htio da ima problema sa njima zbog poteskoca sa Rusima.Austrijanci su se nadali da ce lako osvojiti Bosnu i niposto nisu ocekivali da ce se Bosanska vojska suprotstaviti naređenju iz Carigrada i zestoko braniti Bosnu.Austrijanci su napali sa oko 16.000 vojnika, a najveca bitka se dogodila kod Banja Luke.Austrijanci su bili potučeni do nogu od strane Bosanske vojske i natjerani u bijeg.Austrijance, koji su bjezali s bojišta nemilosrdno su tamanili Bosanski konjanici sve dok im se ovi nisu molecivo obratili : "Ako Boga znate i svece ljubite, nemojte nas vise proganjati". Na to ih Bosnjaci puste da se mirno prebace preko Save i tako se spase.Pobjeda Bosanske vojske je bila potpuna. Godine 1788. Austrijanci ponovo napadaju Bosnu i ponovo dozivljavaju poraz.Najpoznatija bitka u tome ratu je bila "Dubicka bitka", gdje su Austrijanci drzali grad pod opsadom dugo vremena, i kada su bili vrlo blizu pobjede i osvajanja grada, Dubičana stize u pomoc preko 8000 Bosnjaka iz svih dijelova Bosne i nanose totalni poraz Austrijancima. Bosnjaci su zbog svoje ratobornosti i vojnih podviga bili veoma znani i cijenjeni sirom svijeta, pa neke evropske drzave tokom 18. stoljeca pokazuju veliki interes da imaju Bosnjake u sastavu svojih vojski.Na taj nacin mnogi Bosnjaci bjehu vrbovani i to za veliku placu.Prve takve vojne formacije se pojavljuju u Poljskoj 1744 godine, kada Poljski Kralj August III, od Bosanskih najamnika pravi jedan puk lahke konjice . To je bio razlog da je i Pruska (Njemacka) htjela imati takve borce, te ukljucuje Bosanske placenike u svoju vojsku, koje prvi put upotrebljava kao svoje elitne odrede upravo u ratu protiv Poljske. (F. Genthe, Bosnjaci u najamnistvu stranih drzava, Glasnik Zemaljskog muzeja, XI, Sarajevo 1899., p.539.) Takodjer, Bosanske pukovnije su bile oformljene iu Nizozemskoj i Danskoj.Prvi zapovjednik Danske Bosanske pukovnije je bio marsal princ Karlo Hessenski.Zabiljezeno je da su u tim zemljama sve elitne postrojbe nazivane BOSANSKE, dakle i one koje u svom sastavu nisu imale nijednog Bosnjaka. ( F. Genthe, oc, p.537-605.Isti pisac: Sasko-poljska pukovnija Bosnjaka i holandijski kopljanici "Bosnjaci", Glasnik Zemaljskog muzeja, XIV, Sarajevo 1902., p.369 -390) Poslije historijskog skupa u Tuzli, koji je odrzan od 20.januara do 5.februara 1831 godine, Bosnjaci traze potpunu autonomiju Bosne od Otomanskog Carstva, a zakljuci skupa, koji su bili poslani u Carigrad, svodili su se na to da Bosna ne prihvaća reformu vojske, te da se trazi ukidanje namjesništva (vezirstvo) u Bosni, te da se Bosni da autonomija, da Bosnjaci sami biraju svoga vodju, te da se ubuduce Carigrad ne mijesa u poslove Bosne.Zauzvrat su ponudili da Bosna placa Carigradu danak u iznosu od 4000 kesa (oko 2.000.000 groša), sto Sultan odbija te dolazi do rata između Bosne i Turske Imperije.Na cijelo Bosanske vojske se bira Husein Kapetan Gradascevic ZMAJ OD BOSNE, koji na Kosovu, predvodeci Bosansku vojsku od preko 25.000 vojnika nanosi poraz velikom Veziru, te Sultan salje na Bosnu veliku vojsku, i najvise "zahvaljujuci" neslozi Bosnjaka, odnosno prelazenjem na Sultanovu stranu Smail-age Cengica i Ali-age Rizvanbegovića, Bosanska vojska doživljava veliki poraz u maju 1832 godine, ali pokret za autonomiju Bosne biva ugasen tek 1850 godine. HISTORIJA BOSANSKE VOJSKE OD 1878. GODINE Godine 1878, na Berlinskom kongresu, Austrija "dobiva pravo" da okupira Bosnu sa cime se Bosnjaci, naravno, nisu slagali te ubrzo upucuju protestno pismo Njemackom kancelaru Bismarku, predsjedavajucem Berlinskog kongresa, koga su potpisali Bosnjaci svih vjeroispovijesti: i muslimani, i katolici, i židovi, i pravoslavci.Stavljeno mu je do znanja da ce se Bosnjaci oružano suprotstaviti Austrijskoj vojsci u slucaju da ona krene na Bosnu.Bosnjaci ubrzo formiraju Bosansku vladu i vrse pripreme za obranu zemlje od predstojeceg napada Austrijske vojske.Za zapovjednika Bosanske vojske je izabran Smail Haki-beg Selmanovic. Pocetak napada Austrijske vojske se desio 29.jula 1878 godine iz četiri pravca: od Gradiske, Broda i Šamca na sjeveru, preko Une kod Kostajnice, a dva dana kasnije upali su i sa juga iz Dalmacije, iz pravca Vrgorca i Imotskog, iu samom pocetku napredujuci bez vecih poteskoca, dok nisu stigli do Bosanskih gora kada i pocinje pravi sukob. Bosanska vojska im se suprotstavlja zestoko sa oko 93.000 vojnika, tako da je Austrija, tada svjetska velesila, bila primorana da dovodi velika pojacanja dovodeci omjer snaga od 3:1 u svoju korist.Austrijska vojska je morala upotrijebiti cak 300 tisuća vojnika da bi izvrsila vojnu okupaciju Bosne i to poslije zestokih borbi i velikih gubitaka na svojoj strani, uspostavljajuci okupaciju Bosne tek krajem oktobra 1878 godine. Tri godine kasnije Austrijanci donose i prvi Zakon o vojnoj obvezi domaceg stanovnistva.Godine 1882 formirane su prve cetiri Bosanske pjesadijske formacije u sastavu Austrijske vojske, da bi ih vec 1885 bilo cak 16, od kojih su, iste godine, formirana četiri samostalna pjesadijska bataljuna ( s oznakama I-IV), kojih je već 1894 godine bilo 12, od kojih se tada formiraju četiri pjesadijska pukovnije (regimente). Ovi pukovnije su 1889 godine izmješteni iz Bosne i prebaceni u razne dijelove Austro-Ugarske Monarhije.U Becu je bila stacionirana I i IV regimenta, u Gracu II, au Budimpesti III te su Bosnjaci od tada morali sluziti vojni ruk izvan svoje domovine Bosne, a taj vojni rok je trajao od 2 do 3 godine. Vojne uniforme su se sastojale od caksira, po uzoru na Bosansko narodno odijelo, i dokoljenica, sve svijetloplave boje.Bosnjaci muslimani su nosili crveni fes, a kasnije su ga nosili svi Bosanski vojnici, bez obzira na vjeroispovijest.Ostala oprema je vecinom bila standardna oprema austrijske vojske. Tijekom I svjetskog rata Bosnjaci su, kao pripadnici Austrijske vojske, krajnje profesionalno obavljali svoju vojnicku duznost i svojim znanjem i vojnickim umijecem postizali velike podvige u najtezim bitkama I svjetskog rata, na bojistima Galicije, Soce, Piave, u Poljskoj, Karpatima, Alpama, Italiji , itd.Tako je "Druga Bosanska Regiment" bila najodlikovaniji jedinica Austrijske vojske! Za neprijatelja je pojava Bosanskih vojnika bila zastrasujuca.U ratnim izvjestajima je zabiljezeno da ondje gdje nije bilo Bosanskih vojnika, a da bi se protivniku zadao strah, drugi Austro-Ugarski vojnici bi naticali fesove na motke ili puske kako bi protivnicka strana pomislila da se bore protiv Bosnjaka, nakon cega bi se neprijatelj dao u bijeg. (W. Schachinger, oc, p.XIII) Koliko su Austrijanci cijenili sposobnost i odanost Bosanskih vojnika potvrdjuje i podatak da je upravo jednom Bosanskom bataljonu bilo povjereno cuvanje Cara Franza Josepha i drzanje straze na njegovom dvoru. Da bi izrazili vjecnu zahvalnost i spomen na doprinos Bosanskih vojnika u Austrijskoj vojsci Austrija je dala brojne Bosanske nazive svojim ulicama, trgovima, toponimima, itd.., A nazive proslavljenih Bosanskih regimenti naslijedile su i neke jedinice suvremene Austrijske vojske.Svake godine se odrzavaju komemoracije i defilei u znak sjecanja na doprinos Bosanskih vojnika Austriji. Po zavrsetku I svjetskog rata Bosna ulazi u sastav Jugoslavije, sto je najcrnji period u njenoj historiji, jer je Bosnjacima bilo negirano pravo na vlastito nacionalno ime, pravo na vlastiti jezik i uopste povijesni identitet, a to je bila samo "priprema" za kulminaciju toga zlocina nad Bosnjacima sto se i desilo od 1991 do 1995 godine, kada je mucki napadnuta Bosna a nad Bosnjacima vrsen genocid od strane srpsko-crnogorsko-hrvatskih agresora.Ali ta fasisticka agresija je zaustavljena od strane ponovo rođene Bosanske vojske.Bosna je cekala od 1463 do 1992 godine da ponovo postane samostalna drzava, da ponovno dobije svoju Slavnu Bosansku Vojsku, koja se bori samo za Bosnu i njenu slobodu!