POVIJEST POJMOVA I TERMINA BOŠNJANIN, BOŠNJAK, BOSANAC

 Oko bosanskih etnonima stvaraju se vještačke kontroverze mada u jeziku ne postoje.  Semantičko jezgro ovoga etnonima čini supstanca ilirskog glasovnog sklopa bsn(< basan), iz kojeg se razvio bosanski leksički korijen (bosьn) kao morfoložka osnova za tvorbu brojnih riječi i njihovih oblika u morfoložkom procesu afiksacije.  Iz tog jedinstvenog korijena, kao kod rijedko kojeg naroda, izvedeno i ime naroda, i ime jezika, i ime rijeke, i ime zemlje.
Etnonim Bošnjanin, koji se historijski prvi javlja, izveden je iz iste osnove (bosьn) bosanskim sufiksom -janin, naslijeđenim još iz praslavenskog jezika (bosьn-janin).  Izvorno ime Bošnjanin (u latinskim izvorima sing. Bosnensis) kao etnik prvobitno označava pripadnika ranosrednjevjekovnog bosanskog teritorija, a potom i ranofeudalne bosanske države.  Pojmovi i termini Bošnjanin/Bošnjak/Bosanac, kojim se imenuje ovaj balkanski etnos, predstavljaju rudimentarne etnonime, koji su nastali u bosanskom jeziku kao varijante istog imena, iz istog korijena, tvoreni sa tri različita bosanska sufiksa sinonimskog značenja i sa leksičkog stajališća, za razliku od terminoložkog, Bošnjanin/Bošnjak/Bosanac su čiste alternacije i sasvim je svejedno kada će se koja upotrijebiti.

Hrvatska historičarka i borac za povijestnu istinu, Nada Klaić, u knjigi Srednjovjekovna Bosna, nalazi da su "Slaveni u bosanskim zemljama (samo)identifikovani kao Bošnjani, op.a.) počeli svoj samostalni politički razvitak (prva vijest potiče iz 567. godine, op.a.), mnogo prije nego su Hrvati i Srbi doselili i dospjeli do Dinarskih planina potkraj 8. i početkom 9. stoljeća".
 
Tokom 12, 13, 14. i 15. stoljeća, kada su se, inače, desile mnoge promjene u bosanskom jeziku, stariji naziv Bošnjanin sve češće zamjenjuje etnonim Bošnjak.  Isti jezički proces odvijao se i kod tvorbe etnonima Bošnjak, sa sveslavenskim i praslavenskim sufiksom -jak: bosьn-jak > bosnjak > bosnjak > bošnjak, dakle: Bošnjak.  Kada, primjerice, iztaknuti hrvatsko-srbski slavista i etimolog, Petar Skok, u svome Etimologijskom rječniku objašnjava složeni sufiks -jak koji je živ i produktivan i danas, on upravo kao primjer njegove tvorbe "etnika od imena zemalja i naseljenih mjesta" navodi etnonim 'Bošnjak'.
 
Prva dosad poznata upotreba riječi Bošnjak zabilježena je 1440. godine, kada je bosanski kralj Tvrtko Drugi Kotromanić poslao bosansku delegaciju u Budim radi čestitanja poljskom kralju Vladislavu na izboru za kralja Ugarske i Hrvatske.  Tada je vođa bosanske delegacije rekao da su "Bošnjakom isti pradidovi bili kao i Poljakom".  Do dolazka Turaka taj oblik je podpuno potisnuo stariji tako da osmanlijska administracija isključivo koristi taj termin.  To je zavelo neupućene, poput angliste M. Riđanovića, orijentalnog imena 'Pohvaljeni', koji u ulozi kvazislaviste i kvazietimologa slavodobitno kliče da je etnonim 'Bošnjak' turska riječ kako bi zlonamjerno etiketirao Bošnjake kao narod koji su Turci izmislili i imenovali.  "Prije Osmanskog osvajanja Bosne njeni stanovnici su se zvali Bošnjani.  Osmanlije ih počinju zvati Turskom riječju Bošnjak i taj naziv prihvaća i sam Bosanski narod," – slavodobitno kliče Riđanović.  (Doslovan citat sa Riđanovićevim pravopisom, moja je samo 'underline' kod riječi 'Turskom'.) Ne nijekajući činjenicu da su Osmanlije pokoreni narod Bosanskog kraljevstva u centralnom Balkanu nazivali Bošnjacima, niti Riđanovićevu tačnu opazku da su se Bošnjaci prije ove varijacije u imenu nazivali Bošnjani, mora se jasno reći da je čista budalešćina i ordinarna laž proglasiti etničko ime 'Bošnjak' turskom riječju i, s obzirom na kontekst, zlonamjerna podvala neupućenoj javnosti i neprijateljski akt prema narodu koji je pritrpio genocid od onih koji su koristili takve parole.  (Riđanović ponekad, čak, s ciljem sijanja smutnje i jala, iznosi i takvu nebulozu da je Bošnjake izmislio Tunjo – tako on oslovljava bosanskog akademika Muhameda Filipovića).
 
U osmanlijskom administrativnom vokabularu izrazi Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti su označavali pripadnika bošnjačkog naroda odnosno potomke srednjovjekovnih Bošnjana, dok se izrazom Bošnjak-taifesi označava svaki pripadnika Bosanskog ejaleta bez obzira na narodnost, kulturu i jezik.  Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti je označavalo čovjeka koji je pripadao bošnjačkom narodu, govorio bosanski jezik, slijedio bošnjačku i bosansku kulturu te slijedio islamski vjerozakon.  Nakon odlazka Turaka i dolazka drugih osvajača, ime Bošnjak su im zanijekali tokom posljednja dva stoljeća agresivni susjedi, pretendirajući na njihovu zemlju, njihove duše i njihove živote.  Tek su odlukom Bošnjačkog sabora iz 1993. godine, kao najvišeg svebošnjačkog narodnog foruma, donesene u sudbonosnom vremenu otvorene srbske agresije na Bošnjake i Republiku BiH, Bošnjaci vratili svoje povijestno ime Bošnjak.  Kao što je predhodno objašnjeno, riječ 'Bošnjak' je čista bosanska riječ, da čistija ne može biti, kao što su, također, i riječi 'Bošnjanin' i 'Bosanac'.
 
Ne ulazeći ovim povodom kakve se političke ili ine konotacije pridavale ovom etnonimu u različitim historijskim kontekstima, Bošnjak je povijestno interkonfesionalno ime naroda Bosne sve do druge polovice 19. stoljeća.  To potvrđuje i etnonim 'Bošnjak' kao patronim brojnih porodica i osoba muslimanske, katoličke i pravoslavne tradicije u Bosni.  Termin Bosanac se najkasnije javlja, a tvoren je od iste osnove bosьn također slavenskim nastavkom ьc, dakle: bosьn+ьc, vokalizacijom poluglasa u -a: bosanac, tj. Bosanac.  Bosanac je subsidijaran pojam i sukladno internacionalnom pravu ima značenje pripadnosti državi-naciji Bosni.