ZATVORSKI POZNANIK ALIJE IZETBEGOVIĆA SVJEDOČI

Poštovani g. Muhamede, preko 15 godina pratim sve što mi dođe u oko da mogu pročitati, od onoga što vi cijenjeni i pošteni rodoljubi naše nam jedine domovine Bosne i Hercegovine napišete. Čast mi je da sam u prilici poslati vama zahtjev za prijateljstvo.
Aliju Izetbegovića poznajem odlično od 1987.-1988. u vremenu kada sam bio na odsluženju kazne u KPD Foča skupa sa njim pa nas je čak u istoj tzv. neradnoj spavaoni dijelio samo jedan krevet, na kojem je spavao Masan Svetozar politički osuđenik iz Crne Gore.
Imao sam tu sreću (ili nesreću) da jedne prilike prisustvujem razgovorima-pregovorima oko uvjeta prijevremenog otpuštanja sa robije između ALIJE IZETBEGOVIĆA i dvojice AGENATA DRŽAVNE SLUŽBE BEZBJEDNOSTI, čija imena ne znam, a koji su govorili sa srpskim akcentom. Oni su došli iz Beograda kod načelnika KPD Foča MILUTINA TIJANIĆA.

Tačno u 12 h imao sam zakazan termin kod načelnika i dijelila su me samo stara vrata da i bukvalno budem prisutan razgovoru koji je započeo u 10 h ujutro a završio oko 14:30 h. U vezi onoga što sam tada čuo, o čemu se sve razgovaralo, Alija mi se zgadio prvo kao čovjek do kraja moga života. A zatim, kako je počeo slijed događaja, od takozvanih slobodnih izbora, pa predaje opštine Banja Luka od strane ZEKIJE HAZNADAR godinu dana prije isteka njenoga mandata kao predsjednika opštine, a po naređenju predsjednika SDA stranke ALIJE IZETBEGOVIĆA čiji član je postala 1990. g., ja sam počeo da vežem te događaje sa onim što sam čuo radoznalo prisluškujući ispred vrata načelnika KPD Foča MILUTINA TIJANIĆA.

Zbog istine i mog čvrstog stava da je Alija izdao Bosnu i muslimanski narod unakazio, obezvrijedio i lišio ljudskog života na različite načine mnoge naše ljude, praveći od sviju nas budale i idiote, ja sam čak izgubio kontakt sa jednim dijelom moje familije koja me zauvijek isključila od sebe sa riječima da sam ja "običan lopov", da im ne trebam i ne smijem pričati takve laži i izmišljotine o čovjeku kojeg je sam Bog poslao da vodi Muslimane i Bosnu i Hercegovinu kao državu. Bukvalno su me proglasili budalom kojoj svašta pada na pamet.

Međutim, ja sam pravnik po zanimanju, a čovjek Bosanac po opredjeljenju i kao takav imam puno prijatelja koji me poštuju jer me poznaju izbliza kao osobu koja uvijek radi da pomogne svakome u nevolji, ali i kao osobu koja nema dlake na jeziku. Uvijek govorim istinu po cijenu i glavu da izgubim, a danas nakon svih strahota koje su nas zadesile, ne samo ratom u našoj zemlji već i nečim što je na jedan poseban način i gore do samih strahota rata, a to je izdaja, na prvome mjestu od Predsjednika ALIJE IZETBEGOVIĆA i njegovih za pare i moć kupljenih istomišljenika. Takvih je podebeo spisak, ja sam samo jedan matični broj koji živi u Danskoj i koji je izgubio sve što se može izgubiti osim ove glave. Vjerujte i da je spisak moga gubitka veoma debeo, a o tome možda ću jedne druge prilike.

Da sada završim ovo javljanje i ponovim da bi mi bila velika čast i zadovoljstvo da me prihvatite ovdje na FACEBOOK-u kao vašeg prijatelja. Unaprijed zahvalan S. T. sa željom za dobro zdravlje vas i vaše poštovane familije. (Ime poznato.)
-----

KOMENTAR: Alijinu knjigu "Islamska deklaracija" je objavila četnička izdavačka kuća "Srpska Reč", dok su srpski pisci tada bili odbijani jer nije bilo sredstava za sve "izdavačke projekte". Kasnije, kada su 1983. patrioti Republike BiH osudili Aliju zbog rušenja Ustava RBiH, Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) je pisala predstavke vlastima RBiH da se Alija prije vremena pusti, a Šešelj je lično zapotegnuo iz Beograda na otok Vis u posjetu jednoj grupi uglednih evropskih sociologa, tzv. Korčulanskoj skoli sociologije, koji su tada imali konferenciju na tom otoku da bi urgirao za Aliju. Osim iz Beograda, Alija je pred puštanje sa robije imao posjetu i dvojice Engleza. (M. B.)

Write a comment

Comments: 0