MOMČILO KRAJIŠNIK O DOGOVORIMA S ALIJOM IZETBEGOVIĆEM

Sarajevo, 22.11.2016. -- Informacija Momčila Krajišnika iz priloženog teksta o dogovorima s Alijom Izetbegovićem o legalizaciji Republike srpske i omogućavanju da se zatim njena ilegalna secesija pretvori u legalnu disoluciju BiH je tačna.  To je potvrdio sam Izetbegović kad je tražeći pristanak Parlamenta Republike Bosne i Hercegovine, taj problem preformulirao u pokušaj da umjesto od Parlamenta, tu dozvolu dobije od ¨Bošnjačkog sabora¨ 27.9.1993. od kojeg je tražio da glasa za ¨Bošnjačku republiku¨ na dijelu teritorije RBiH.  Čitav taj ¨Bošnjački sabor¨ i mamac s proglašenjem ¨Bošnjačke nacije¨ je u pozadini imao tu ulogu kao jedino bitnu, što se vidi i iz govora mnogih maksimalno instruiranih saborskih govornika.  Izetbegović taj pristanak ipak nije dobio uglavnom zbog herojske intervencije protiv njega od strane pravnika prof. dr. Ibrahima Festića i još par diskutanata.  U svom govoru na tom saboru, upravo Izetbegović traži to što tvrdi Krajišnik, upoznavajući prisutne s pravom ¨Srpske republike¨ koja, kako on reče, eto neće biti država ali će imati pravo na zakonodavno-sudsku-izvršnu vlast i pravo na ODCJEPLJENJE nakon pet godina

 
Drugo, i pored toga što nikada nije dobivao pristanak Parlamenta RBiH, pa ni tog ad hoc ¨Bošnjačkog sabora¨, za taj i sve ostale svoje dogovore i desetak potpisa o ukidanju Republike BiH i podjeli njenih teritorija, Izetbegović je kao pravnik znao da pošto nije dobivao mandat za te svoje dogovore o ustavu i te svoje potpise na podjelu RBiH, sve to prikriva i kumulira pod plaštem i formom svojeg učešća u tzv. ¨mirovnim pregovorima¨.  Upravo stoga je posrednik u pregovorima lord David Owen na pitanje američkog novinara Frenka Sesnoa nakon Dejtona - ¨Zašto su svi raniji dogovori propadali a Dejtonski nije?¨ - odgovorio otprilike slijedeće (parafrazirani Owenov odgovor): ¨Niti jedan prethodni dogovor nije propao jer su se na neki način svi oni u dijelu ili u cjelini kroz ¨mirovne pregovore¨ KUMULIRALI u Dejtonski ¨mirovni¨ dokument¨.  
 
Izetbegović je pro-srpski naklonjen pravnik a ne neki nepismeni hodža, tzv. ¨islamski nacionalista¨ kako ga naziva Dodik da bi njegovog sina držao što duže na čelu muslimanskih nepismenih masa.  ¨Naivni Alija¨ je uspio čitavu bh. javnost držati u zabludi da vodi ¨MIROVNE pregovore¨ dok je ustvari činio teško krivično djelo USTAVNE veleizdaje po tad važećem Ustavu RBiH (član 155), pregovarajući Ustav RBiH, ignorirajući zabranu i zakletvu Armije RBiH, a ne pregovarajući nikakav mir.  Odnosno, Izetbegović je činio ilegalnu ustavnu kapitulaciju vodeći Ustavom zabranjenu agendu sa ilegalnom stranom koja je to od građana RBiH (prevashodno iz bošnjačkog naroda) tražila na ilegalan način – nožem!  Time je motivirao genocid jer su iza njegovih pristanaka na granice smrti po Bosni i Hercegovini, jedini problem nakon tih pristanaka koje spominje Momčilo Krajišnik, ostajali ¨samo¨ živi Bošnjaci i Bošnjakinje, samo živi muslimani (a što je nakon njegovih dogovora ¨samo¨ preostajalo Srbima da pokolju – op. ed.).
 
Uloga Zapada je samo u tome što su na tim nevjerojatnim činjenicama lukavstva u veleizdaji mnogi svjetski hohštapleri pravili karijere predstavljajući se čak kao zaštitnici Bosne, kao što su Klinton, Holbruk ili Turska (pokušavajući služiti njemačkom ministru Klausu Kinkelu - koji je nudio Bosnu ruskom političkom vaskrsenju) koja se dodvoravala za ulazak u EU, tako što su te potpise veleizdaje za koje se strelja u svakoj državi, predstavljali kao ¨mudrost¨ i mirovni proces pa i onda kad su Jugoslavenska armija i RS gubili po jedan grad dnevno.  To je bilo izvodljivo jer je Izetbegovićev sekretar kabineta Kemal Muftić uspio zaustaviti sve pokušaje informativne deblokade Sarajeva i BiH, a i zato jer je Izetbegović legalizirao ilegalne strane u ratu još dogovorom s Karadžićem (SDS) i Bobanom (HDZ) u sarajevskoj diplomatskoj rezidenciji ¨Konak¨, februara 1992., dva mjeseca prije vojne agresije - i nastavio to raditi u zgradama UN u Ženevi i drugdje.
 
Ipak, ovo što Momčilo Krajišnik sada svjedoči ne znači da je sad Republika srpska na čvrstim temeljima, ne znači da je RS ¨trajna kategorija¨ - ali to je opširnija tema o ništavnosti Dejtona o čemu postoji tona materijala kao što je ius cogens norma o zabrani priznavanja rezultata genocida po referentnoj Bečkoj konvenciji o ugovorima (član 53).  Nažalost, ne govori se o članu 46 iz te konvencije, iz istog poglavlja o ništavosti ugovora i prava vraćanja na status quo ante, Republiku BiH, na osnovu ¨nelegitimne volje¨ pregovarača, tj. Alije Izetbegovića.  Da bi se to izdiskutiralo i ušlo u javnost, potrebno je da građani koji žele RBiH - ili BiH bez Dejtona i entiteta - samo kažu: ¨NE, nije to bila naša volja (kao jedinih vlasnika Ustava RBiH), nego je to bila nelegitimna volja i kriminalni čin!¨  Za to je potrebno posthumno javno diskutiranje (suđenje) Aliji Izetbegoviću za te njegove kumulirane potpise i dogovore a ne nasjedanje na njegovu retoriku o ¨dobrim i lošim stranama¨ tih dogovora.  Svi dogovori o Ustavu na ilegalan način su loši i kriminalni - a za budućnost Bosne je samo bitno da su ništavni.  Zato se mora stalno ponavljati prezir i NE prema onom što je radio Izetbegović kao posljednji predsjednik RBiH.
 
Napomena: Obavezno pročitati tekst.
 

ISPOVIJEST MOMČILA KRAJIŠNIKA: "Milošević nas je u Daytonu izdao, Tuđman nam obećao izlaz na 

Write a comment

Comments: 0